Poštovani gospodine, - formalne i uljudan tretman čovjeka. govor etiketa

Govor etiketa je kako spriječiti izraz nepoštovanja drugoj strani, i da se ukaže na stupanj važnosti svakog učesnika u društvu u cjelini, a posebno razgovor posebno. Stoga, danas stroge zahtjeve u ovom području se nalaze samo u društveno važne razgovore - diplomatske ili poslovne sastanke. Ono što se može reći o starim vremenima.

Ranije na ravnopravnosti Rusi na zakonodavnom nivou, to nije bilo - sve do revolucije 1917., plemstva i klera u zemlji uživali privilegije. Stoga, oblik liječenja ili imenovanja prava značilo više - ona je odmah naglasio ko je on i šta zahtjeva može nametnuti drugima.

Koji oblici liječenja su poznati? Ono što o njima može reći priče? Iako naslove obliku već dugo nadživjela njihovu korisnost, ipak neki odjeci tog vremena i dalje mogu čuti, mogu čak reći više - oni su i dalje tu, samo mijenjati. Hajde da razgovaraju o ovom pitanju više detalja.

Na vrhu

Forme učtivosti prvenstveno uskladiti sa naslova, što ukazuje na stupanj važnosti plemstva u lice hijerarhije. Jasno je da se najrigoroznije stav je bio da je monarh titulovannosti. Za korištenje službenog kraljevski naslov, kao i riječi kao što su "kralj", "Car" off-label pretili stroga kazna.

Naravno, bilo je forme u naslovima Ruskog carstva različitog stepena formalnost. Mnogi od naslova koji se koriste u množini: Vaš Imperial Majesty (trenutni monarh, njegova supruga, ili carica), Vaš Veličanstvom (osoba velikog vojvode, vojvotkinjama i princeze). Može se primijetiti da takve aplikacije ne prave razliku između muškaraca i žena, pozivajući sve srednji rod.

To je monarh i sam bio odveden u se tretira kao "Milostivog Sovereign", a veliki knezovi kao "moj dragi gospodine" (da, sa velikim slovom!). Čak i rodbinu u bilo formalnog će morati da se pridržavaju ovog pravila.

prvoklasan

U Rusiji, to nije bila tako jasna dizajn klase podjela, kao što je, recimo, u Francuskoj, ali to ne znači da ne postoji. Kao i predstavnici Crkve pročitajte službeni veći od sekularne službenika. O tome svjedoči i činjenica da je, ako je gospodin bio na položaju crkve, prva crkva treba spomenuti svoju titulu, a zatim sekularnog plemstva.

Evo, takođe, koristili smo množini - "Vaš", a zatim naslov Neuter uskoro, iako nije dozvoljeno žena u rukovodstvu crkve. Za razliku od kraljevske ili plemeniti, crkveni službenici koriste i dalje službeno kada imenovanja crkve rukovodstvo, kao i usluge i crkvi aktivnosti. To bi trebalo koristiti sljedeće riječi: "Svetost" (u odnosu na patrijarh), "Eminence" (Nadbiskup ili Metropolitan), "Grace" (biskup), "Reverence (Abbot, protojerej, arhimandrit)," Reverence "(ieromonahi Priest).

Za vrlo visoki sveštenici primaju malo ili nimalo kontakta laike. Na nivou domaćinstva, kao učtivo pozivanje na duhovnom dama s poštovanjem smatra slično "Otac", "Sveti Otac."

Prinčevi i broji

Ovaj dio bontona tretman u našem vremenu je potrebna samo za razumijevanje značenja pisanih istorijskih dokumenata i klasične književnosti, kao i da učestvuju u pozorišnom "plemenite sastancima." Ali u društvu u kojem plemića bili "glavni nerv države" (to rekao kardinal Richelieu, ali iu carskoj Rusiji, pitanje tumačiti na isti način), Gentility i plemenite značaja ne može biti ušutkani.

Bilo koji plemić u Rusiji "časni sude." Tako da se može odnositi na stranac u izgledu koji je jasno da je on gospodin, ali je stepen plemstva nije očigledno. On je imao pravo da ispravi sagovornika sa ispravnim naslovom i izvor morala da se izvini i popraviti.

Uz titulu plemića (Earls, vojvoda, baroni) je pod nazivom "Vaša Ekselencijo". Samo "princ" treba zvati plemenitim stranci (uglavnom imigranti iz muslimanskih). "Vaša gospodstvo" je daleki rođak carske kuće. Pravo da se pod nazivom "Vaša ekselencijo" ili "Vaše gospodstvo" može se dobiti kao nagradu. "Your Highness" je bio dužan da pozove dalje potomci cara u ravnoj liniji.

Vladara bez države

Ali riječ "suverena" se obično doživljava kao pokazatelj monarha, je korišten bez činovništva u Rusiji. Oni jednostavno određena osoba "poštovani" porijekla i je korišten kao ljubazan tretman u neformalnom i polu-formalnu atmosferu. Zvanično, oblik takvog tretmana je zvučalo kao "sir", ali ubrzo je došlo do pojednostavljen oblik "gospodine." On zamjenjuje mnogo opcija, "Master", "Master", "plemenit i častan čovjek."

Treba napomenuti da je takva ljubaznost je zagonetan samo predstavnici bogate klase, i to samo u odnosu na njihove vrste. Niko zatražio ekstremne pristojnosti kada su u pitanju radnih ljudi i seljaka. To ne znači da su oni uvijek rude - gornji Rusije klase su uglavnom obrazovani dovoljno. Ali niko nije uvredljiv pod nazivom "seljaka" stranac seljaka (uključujući i samog farmer). Vozača, sluga ili nepoznatih običnog (očito) filistar obratio "dragi" ili "dragi". Bilo je sasvim pristojan oblik.

Napišite patronimik. Gde se to tradicija?

Do plemenite tradicije zabrinutosti okruženja i pozvati osobu po imenu. U pred-Petrine puta tako uradi samo u odnosu na boljari, plemići zove puno ime i prezime (od A. Tolstoja u "Petar I» - Michael Tyrtov) i nedvoryan - deminutiv (ibid - Ivashka Brovkin). Petar pretrpio takav pristup svim slučajevima pozivanje na ljudsko poštovanje.

Za muškarce po imenu je češće pristupa od ljepšeg spola - često tzv očeva i djece, muževa i žena (mnogi primjeri se mogu naći u klasičnoj literaturi). Bilo je česti slučajevi i žalbi i više jednostavno imenovanje imena - može ponovo vidjeti u klasičnim književnim modelima (kako su zvali Raskoljnikov i Pechorin?). Rukovanje je ugledan čovjek po imenu je dozvoljeno samo u porodici ili među bliskim prijateljima vjerovati.

Koristeći ime i patronimik - jedan od rijetkih starih tradicija sačuvana u bontonu dana. Poštovani Rusi zovu nema srednje ime samo u međunarodnim skupovima, iz poštovanja tradicije drugih naroda, u smislu koji je koncept "ime" nedostaje.

Ulazak u tabeli činova

Peter sam uveo ne samo upotrebu prezimena - 1722. je takav dokument predstavljen kao "Tablica činova", jasno hijerarhiju državne i vojne službe u Rusiji. Upravo jer je cilj inovacije bio je da običnog, ali talentovanim ljudima priliku da napravi karijeru, često je dovoljno da se postigne najviši redove i onih nedvoryanskyh naslov. U tom smislu su odredbe o pravu na privatni i nasljedne plemstvo na staža, ali su često mijenjale, a na starost je bila, tako da ljudi raznochinskogo porijekla može imati prilično visok rang.

Stoga, uz plemstvo, i službenih zvanja tamo. Ako je važnu poziciju zauzimaju džentlmen, da ga kontaktira da prati u njegovoj plemenitoj zakonu, ako raznochinets - penziju. Tako smo radili u slučaju visokog ranga malo dolar rođen plemića. U ovom slučaju, naslov penziju produžen do službene supruga - to treba tretirati isto kao i njen muž.

oficir čast

U tom slučaju, prije svega na stolu citirao vojske. Stoga, čak i najmlađi ruski vojni oficiri bili "Časni sude", to jest, imaju pravo na žalbu plemstva. Osim toga, to je lakše nego vijećnik državnih službenika, bilo da se dodvore sa nasljednim plemstvom (za neko vrijeme to je upravo postao oficir pripadnosti).

U principu, pravila su: zaposleni IX razred vojne, sudske i državne službe bi se trebao zvati "Časni sude", od VIII do VI - «Ekselencijo", V - "Časni sude". Naslovi više činove jasno ukazao na činjenicu da su neki od njih mora biti predstavljen ne samo plemići, ali "visoke kvalitete" - "Vaša ekselencijo» (IV-III) i "Vaša ekselencijo (III).

Nije u svakoj sferi bi mogao postati "ekselencija" - visoke klase sto činova bio odsutan u vojnike, Kozaci u garde i sud usluga. S druge strane, mornarica nije bila niža, XIV klase. U zavisnosti od vrste usluga može biti preskočena i druge korake.

poručnik Golitsyn

Oficira je distribuiran običaj i odnose se na jedan drugi po rangu. Kada pozovete u više ili manje formalan okruženju, kao i junior u rang višem treba dodati riječ "gospodar". Ali službenici zovu jedni druge po činu i neformalno. Bilo je to prihvatljivo i ljubazno i civile. Oficiri su imali epoletama i druge oznake, tako da je relativno lako shvatiti koji je pred vama. Tako nazvati stranac "poručnik" ili službenik: "Gospodine štaba kapetan" mogao gotovo nikoga.

Vojnik je dužan da pozove komandant "plemenite", odgovarajući na zakonske fraza. To je bio najčešći oblik učtiv tretmana. Ponekad, u relativno neformalan način (na primjer, izvještavanje situacija na poziciji), niži rang može primijeniti na komandanta čin, dodajući: "gospodine." Ali često je morao da "izvaliti" službenu žalbu na čovjeka što je prije moguće, ali i dalje u skladu s pravilnikom glasno. Kao rezultat toga, i da sjajno "vashbrod", "vashskorod". U korist ruskog oficira i generala, oni rijetko djelo takvim vojnici "biser". To nije odobren među službenicima i previše zlostavljanje donjih redova. Iako su vojnici u ruskoj vojsci je još sredinom XIX stoljeća službeno podvrgnut tjelesno kažnjavanje, a tokom Prvog svjetskog ubacio sa službenicima nije smatralo zločin, on se i dalje smatra vrlo lošoj formi. Oficir ne može se utvrditi stroga pravila o tome kako da se nose sa vojnicima, ali većina ljudi se odnose na njihova "braća", "serviser" - to je familijarno dole, ali prijateljski.

Nije uvijek u uniformi

Iako je ruski zvaničnici su nosili uniforme, ali se čini da imaju nešto manje od službenika. Stoga, kako bi se utvrdilo je nepoznati klase zaposlenik nije mogao uvijek. U tom slučaju, možete se odnose na identitet "gospodine" - on je došao na gotovo sve.

Ako je predstavljen službenika ili u uniformi, da budemo u zabludi sa titulovannosti smatra uvredom.

manje majstori

Ali žalba "gospodar" nije bio vrlo raširena u ruskom društvu dobro. Da, to se koristi, ali obično kao dodatak imena ( "Gospodin Iskariotski"), naslov ( 'Gospodine generale ") ili rang (" Gospodin vijećnik države "). Bez ova riječ mogla steći ironičan ton: ". Dobar gospodar" Samo sluge koriste ovu žalbu široko, "Ono što Gospod želi?" Ali to pripada sluga na javnim mjestima (hoteli, restorani); kuće sami vlasnici instaliran kao sluge treba da se odnosi na njih.

Riječ "Master" na kraju XIX stoljeća, što je generalno smatra lošoj formi - Mislio je da tzv samo taksija njihovih jahača, i sve ostalo.

Isto lični kontakti između dobri prijatelji dozvoljeno mnoge riječi i izraza koje naglašavaju simpatije ". Moj prijatelj" "moje duše", "dragi", Ako takav tretman iznenada promijenjen u žalbenom postupku "sir", kaže da je odnos pogoršali.

Zastarjeli nije zastarela

Danas je takva strogost u govoru bontonu. Međutim, postoje situacije u kojima je obavezno. Dakle, u istom obliku i na našem dana naslovu stranih ambasadora i kraljevi (tako se ni u SSSR-u, iako u načelu se odnose na zvanja su vrlo negativan). Stroga pravila ponašanja govora postoji u sudskom procesu. Očuvan drevni oblici adresu u crkvi, a koriste se i sekularne ljudi u slučaju poslovnih kontakata sa predstavnicima crkvenih vlasti.

Savremene Rusije jer nema univerzalni oblik ljubazan adresa (na muškarcu ili ženi). "Gospodin" i "gospođa", u potpunosti u skladu sa tradicijom ukoreniti stvar. Više sreće sovjetske riječ "drug" - to je još uvijek u upotrebi u ruskoj vojsci službeno, ali na opštem nivou - prilično široko. Riječ dobro - u srednjovjekovnoj Evropi su zvali jedni druge bratstva studenata, pripravnika radionice ili saboraca; u Rusiji - trgovci prodaje jedan proizvod, to jest, u svim slučajevima isti ljudi koji čine ukupne korisne. Međutim, neki potrebno je da ga odbaciti kao "relikt Sovjetskog Saveza." Shodno tome, zastarjele govor etiketa još nije zaboravio, i moderne tek treba da se razvije.