Heine je "Lorelei": stari njemački legenda

Rajna blizu Cape Lorelei snažno ograničava njen tok. U ovom trenutku, to je vrlo opasno za navigaciju. Osim toga, to je ovdje da je vrlo duboka. Odgovor zavija vetar oko rta, a na suprotnoj strani mogu čuti zvuke vodopada. Ime jednom prevesti kao "kamen koji šapuću". Pod vodom su grebeni koji su stvorili opasan protok vrtlog. Uzeti zajedno doveli su do mnogih brodoloma. Mladi romantična pjesnik u "Knjiga pesama" 1823. stavio balada "Lorelei". Genrih Geyne nije bio prvi koji je obratio ovu temu. On je to romantizira po potrebi, a doba njegovog ličnog iskustva.

Prijevodi Heine

Više od jednom i na različitim vremenima pesme Heine-a "Lorelei" tretira najboljih ruskih pjesnika. U svakoj od njih možete pronaći razlike. Najbolji prevod Heine-a "Lorelei" razmotriti rad S. Marshak. Ali ovaj izbor - subjektivno prednost. Autor ovog članka vole prevod Heine baladi "Lorelei", koji je stvorio Vilgelm Levik. Zanimljivo je i da se uporede krevetac sa prevodom. U ovom radu nemačke poezije i muzike tako dodiruju da je postala narodna pjesma.

Tema pesme

Ukratko opisati o čemu se radi Heine. Lorelei - zlatovolosaya lijepa žena - sjedi na visokoj steni i pjeva, tako da svi koji prolazi to, nehotice baca vesla ili jedra, i počeo da sluša pjevanje i gledati kako ona češlja joj zlatne kose zlatne grb. U ovom trenutku, vazduh je super, mrak ... Rajna teče mirno. Slika je tako lijepa, da čitalac i plivač zaboraviti insidiousness Rajne. To ne čudi da Shipman bude naviknut na blistaju na vrhu litice i sluša misteriozne melodični rime. On prestaje primjetiti rock, a ispred njega je samo prekrasna vizija, čiji božanski zvuci dosta da ga izgubiti um. Na kraju je uvijek jedan - plivač umire. Imajući to u vidu, u prvoj stihova Heine, priča o starim vremenima.

poetski tropima

Na ruskom Vilgelm Levik sam izabrao amphibrach. Rhyme je koristio krst kao i original. 24 linija u 24 linije i tumač u njemačkom pesme. Počeli smo da razmotrimo Heine pesme "Lorelei". Naša pjesnik ne odstupa od Heine. Lirski junak je na obali, a njegova duša je zbunjen tuga. Ga proganja jedna stara priča kaže on sada. Pesnik oseća nazire vode kul. Za Rajna i zaspao u tami. Lirski junak ide u drugi svijet i vidjeti zadnji tračak plamenih sunca i zapalio ih Man na litici.

Lorelei

U pesmi nema akcije. To je sve o opisu fatalne ljepote. To je to, sve u zlatnim sjajem (ova riječ se koristi tri puta, datum rame uz rame, kao i tri ponavlja Heine), divi lirski junak, ne skidajući oči. Njegova glatka akcija - djevojka mirno češlja (taj izraz se ponavlja dva puta u Heine - Sie kämmt Ihr Goldenes Haar, Sie kämmt es mit goldenem Kamme) - fascinantno odmor. A magični pjesma i sipa iz usta, potpuno očarava i oduševljava njega. I ne samo njega, već i veslač koji je zaboravio na valovima. Sada je tragedija: upija vodu plivač. Heine govori o tome kao o događaju koji se ne može spriječiti (Ich glaube, die Wellen verschlingen). Snagu Loreley pjevanja uništava sve. Žalosno je posljednja dva stiha naglašava njemački pjesnik: Und Das hat mit svojim Singen, Die Loreley getan.

opasna krivina

Pesma je puna nepoznata sila, tako uzbudljivo veslač, on ne vidi ogroman kamen ispred njega. On gleda samo u visinu, prekrasnom djevojačko zlato Lorelei. Lirski junak predviđa kraj: je zbijen talasi zauvijek preko veslač. Cijeli razlog za pevaju Lorelei.

Zašto je stalo staru priču autora

Možda zato što ne tako davno, je preživio slom njegove nade. Čitalo Brentano, Heine upoznao imidž fatalne, nesvesno nosi planinske ljepote, što ga je uzbuđivalo. Pjesnik je bio zaljubljen u Kuzinu Amaliyu, kada je živio u Hamburgu, ali nije mu odgovorio. Svoja iskustva rezultirali su linije balada. Tokom nacističke ere Heine knjige spaljen na lomači. To je bilo dozvoljeno samo "Lorelei", koji je doživljavaju kao folk.