Koja je izreka? Latinske izreke

Koja je izreka? Ovo je posebna vrsta frazeološki. Stoga, kako bi se utvrdilo drugi na početku, t. E. širi pojam. Karakteristično je da idiom je održiva kombinacija riječi, koji je karakterističan za određeni jezik. Dakle, u početku fraze strukture postoje na određenom jeziku, kulturi srednje. Ono što ih karakteriše? Riječi koje se sastoje, ne može se prerasporediti, - je izgubila širem smislu. Takođe, generalni značenje frazeoloških jedinica ne može se utvrditi analizom značenja svake riječi pojedinačno. Na kraju krajeva, to je mnogo dublje ... Bilo je dah mudrosti.

Gdje su izreke?

Dakle, ono što je "popularna izrazi"? Šta karakteristika ih razlikuje od skupa druge vrhunaca frazeologije? Odgovor je kratak: književni izvor. Čak i ako je izreka su uzgajaju kao izreke izuzetnih ličnosti, oni i dalje nas doveli pisanje.

Nije nikakva tajna da je nivo kulture jednog društva određuje uključujući fenomen kulturne memorije. Ovo je vrsta civilizacijskog kontinuiteta može se objasniti činjenicom da je postojeći Latinske izreke. Rimljani su bili praksu, radije primenjene nauke. Njihova rasprava o arhitekturi, na poljoprivredu, za razliku od trenutne poslovne literature, piše u figurativnom jeziku sadrži idioma. To je zahvaljujući razvoju pisanja hiljadu godina civilizacije do nas pun mudrosti izreka careva, filozofi, generala.

Drevne rimske civilizacije koja je proizvela struja idioma

Periodizacije razvoja književnog stvaralaštva u Rimu se odlikuje porijekla u KK III stoljeća. e. fazu i svoj zenit u I st nove ere. e, ukrašena imena istaknutih pjesnika i filozofa -. Ovidije, Cicero, Virgil, Horace.

Ancient često je tipičan duhovit i kreativno razmišljanje. U svakodnevnom životu, to je očigledno, Plutarh i Horace nisu bili dosadni, i, štoviše, prilično smiješno ljudi. Oni su stvorili izmišljeni slike šarene i originala. Zašto bi priložiti samo ogromne napore i kao rezultat toga rodila je na planinu miš! Izreke Rimljana (isti planine i miša), a zatim više puta s duhovitim nijansa spomenuo domaćih pjesnika i filozofa (npr Trediakovskij).

Je latinski mrtav?

Nakon pada Zapadnog Rimskog Carstva, koji pada na BC VI stoljeća. e., latinski jezik, jezik međunarodne komunikacije starog Rima, postepeno postaje mrtav, t. e. to prestati pričati. Međutim, do kraja XVII stoljeća za nove evropske civilizacije, to je pisani jezik: ona je živa i relevantan za elitu obrazovanih ljudi - naučnika, sveštenika, diplomate. To je ta lica, ne samo da zna šta izreke, ali i da ih koriste u svojim raspravama, rekli su nam da je veličina koje se nalaze u njima drevne misli. Naravno, dragi čitaoci, vi sami ne jednom sastali su se u knjigama ili u ruskom prevodu zvučalo riječima, jednom izgovorio ponosni Rimljani. Podsetimo, samo su neki od njih.

Latin idioma u Europi

Napredne strukturu latinskog jezika u dogledno vrijeme postao je osnova za dalji razvoj talijanskog jezika, francuski, portugalski. Međutim, njegova slika i frazeologichnost služio svojim modernim primjene.

On je još uvijek službeni jezik određenog katoličke Vatikan. Osim toga, latinski jezik bio i ostao jezik evropske nauke. Krilati izraz na latinskom jeziku, nastala u srednjovjekovnoj Evropi. Foma Akvinsky, Thomas More, Fransua Viyon (lista ide dalje) bili su nasljednici stvaranja latinske frazeologije.

Latin idioma poznat u Rusiji

To je jezik nauke, uvođenje ih rimski idioma, stvorili su svoje radove ruski naučnici, kao što su MV Lomonosov, NI Pirogov. Konkretno, to je čast Mihaila Vasiljevič nastavljen, ali na ruskom, tradicija Virgil, zasadili ih u pesmi "spomenik".

Međutim, već u XIX stoljeću., Napisao sam A. S. Puškin u "Evgenij Onjegin" roman, postaje "latinski nije u modi." I nakon Oktobarske revolucije, latinski jezik, do sada obavezno za studiranje u srednjoj školi (sjećam poglavlje "latinski ispita" iz "mladih" L. N. Tolstogo) je povučen. Međutim, u ovom trenutku - era masovne kulture - Latinske izreke ponovo u korist. Oni spomenuti pisci, uticajne ličnosti ih uključiti u grb porodice. Osim toga, danas mnogi obrazovani ljudi, ako je potrebno naglaskom na određene ideje koristeći ih u pisanom obliku. Takva kreativnost je opravdano: kratkoće latinskog teksta, dubina i značenje svojstvene je stara tradicija uvijek čine ga atraktivnim.

O ruskim izreke

Sjećanje na ruski izreke, okrenuti svojim pouzdan skladište - Gold ruske književnosti XIX stoljeća, obogaćen svijeta kulture imena Puškin, Ljermontov, Griboedov, Krilov, Belinsky, Gogolj, Turgenjev, Tolstoj, Dostojevski. Rad ovih klasika je velikodušan izvor od njih. Pravi znalci književnosti zna napamet mnoge popularne izraza, koji su puni satiričnog romana, basne, komedije, priče.

Uzmimo, na primjer Krilov je bajka "The Mirror i majmuna." Izreke, kao što vidimo, čak i sadrži malu poetski radovi, koji se mogu lako sjetiti i dijete.

Vitalnost i dubinu autora misli razlikuje bajka iznad linije "The Mirror i majmuna." Te stvari, nema sumnje - vrlo moderan i danas. Zaista, prije nego što procijeniti ponašanje druge osobe, treba naučiti da percipiraju svoje vlastite prednosti i slabosti.

To bi bilo fer, analizirajući rad zlatnog doba književnosti, a ne primjetiti da je najizdašniji izvori literature ovih aforistički fraze, osim Krilov basne, su proizvod: Griboyedov - "Jao iz Wit", Fonvizin - "The Minor" radi Kozmy Prutkova.

Početkom XX veka u stvaranju aforizama uspjeli Vladimir Majakovski, autori Iljf i Petrov, M. Bulgakov. Prisutan nekoliko popularnih izraza koji dolaze do nas iz ruske književnosti:

Karakteristično je ove fraze često padaju način pod raznim osnovne komunikativne okolnostima, samo kada je potrebno da diskretno daju sažetak onoga što se događa. Ukratko, navijači velikog ruske književnosti ne dugo treba da objasni šta izreke.

Idiom generira Biblija

Bilo bi nepravedno ne spomenuti ogroman rezervoar otpornih idiomatske konstrukcija biblijskih porijekla koji zauzimaju značajan niša u modernoj komunikaciji i svjetonazor. Oni figurativno, metaforički doprinose stvaranju viših moralnih i duhovnih vrijednosti te osobe. Uostalom, čak i tekuće kalendarske datira "od rođenja Krista."

Christian idioma nisu samo mnogo ljudi koji vjeruju. Od davnina, kulturu pravoslavne Rusije i zadovoljiti njihov svakodnevni život. Ovo nije spriječilo čak i decenijama stoji tzv naučni ateizam. Vjerovatno svako od nas, da se obrazuju, a ne jednom čuo od nastavnika biblijski izraz, postao krilati: "Znati kako Oče naš" (.. Ie čvrsta, srce). Slažete se da u svakodnevnom životu nisu neuobičajene, mnogi idiome biblijskih porijekla. Primjeri ovih može biti "lutalice ovce", "kamen spoticanja", "Kiss Juda".

zaključak

Istoričari i lingvisti tvrde da je autorstvo termin "popularna izraz" u vlasništvu stari Grci Homera. To je gotovo spominje u modernom smislu je i dalje u "Ilijadi" i "Odiseja". Međutim, da li to znači da ovaj fenomen nije došlo u ranijim civilizacijama?

Međutim, istražujući prirodu ove vrste frazeologije, možemo vidjeti da su njihove generisanje i stvara određene kulturne sredine. Oni obogatiti duhovno. Čovjek koji koristi popularne izraze, zapravo apeluje na asocijativne razmišljanja sagovornika, njihov kulturni potencijal.

Možda je tako, završio članak, možemo zaključiti da je učestalost korištenja popularnog izraza u svakodnevnoj čovjek komunikaciji svjedoči na nivo svog kulturnog razvoja.